zaustavite Zemlju silazim

Tišinom ječi čaršija stara
nebo se na nas obara
25. tuzlanskog maja

Kapija plače, čaršija PAMTI
čaršija plače, Kapija PAMTI !

Te veceri na kapiji proslavljali smo godisnjicu braka pricaju Irena i Dino Kalesic roditelji malog Sandra...zajedno smo usli u lokal a na samo nekoliko minuta pred pad granate presli smo u bastu...zadnji sto je bio, tu pored nas bila je Dijana Ninic....Sandro je bio u krilu prijatelj Asmir ga je ucio da lupka po stolu kao po bubnjevima...onda je Sandro trazio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate-prica nam Sandrov otac Dino Kalesic...odjednom je odjeknula explozija...sve oko nas je bilo u prasini...mnogi su bili pogodjeni....stravicna slika....pogledao sam prema Sandru....samo se rukom drzao za uho i pomalo jeci...mislio sam da je od straha...vjerovatno nije ni osjetio da je pogodjen....zgrabio sam ga i posao prema zgradi plaseci se nove granate...stavio sam ga na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv....samo jedna mala rupica...ko zrno rize....dotrcali smo do kola hitne pomoci i krenuli ka bolnici...mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolnicke kapije...lijecnici su pokusali sa reanimiranjem...uzaludno vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju nas pogled...bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen-nastavlja pricu Dino Kalesic...pise Salih Brkic...na vitrini u stanu Kalesica gledamo okacene jedne male kopacke....Sandro Kalesic u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu....u sumici kraj mezaristana na slanoj banji uvijek se cuju ptice...jedno dijete u smrt je otislo siroko otvorenih ociju :((((

Cijeli grad je opet na nogama, tuzno je sto su kod nas svi na nogama samo kad se desi nesto ruzno.. Ovog puta to je ispadanje FK Slobode iz lige. Uvijek se svi dignu kad je vec kasno, kad se vise nista ne moze uraditi. Sloboda je nekada bila velika, u vrijeme mojih roditelja i svaka cast na uspjesima tada.. I danas su zvucna imena Kovačević, Šećerbegović, Mulahasanović. Ali ja njih nisam gledala nikada... a ovih kasnije ruku na srce, kao neko ko nije veliki ljubitelj fudbala, ne sjecam. Ali eto 43 godine nisu ispali iz lige pa koliko god da se ja njih ne sjecala.
Moj grad, onakav kakvog ga ja pamtim je bio grad kosarke. Ali uprkos tome jedan brend KK SLOBODA DITA je vec neko vrijeme unisten, vise ne postoji, a puno vise je dao gradu Tuzli od fudbalskog kluba. Igraci poput Delibasica, Mrsica, Mulaomerovica, Hukica, Teletovica su prosli kroz taj klub, donijeli mnogo titula i radosti svima nama, klub koji je zavrsio peti u regionalnoj kosarkaskoj ligi, osvajac Kupa Koraca, i klub ciji su igraci cinili okosnicu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kada smo svi mogli dozvoliti da se to ugasi, sta reci onda za fudbal!

Ovdje sporta vise nema, gradonacelnik se dobro potrudio da pogusi sve sto se nekad vezalo za Tuzlu. Zato imamo jezera, bit ce jos jedno ove godine. Mozda u neko stave ribice, pa da pocnemo da se bavimo sportskim ribolovom. Imamo i policiju koja trenira strogocu. Imamo mali milion fontana koje rade punom parom, dok u gradskoj cesmi nema kapi vode.
Mozda Tuzla danas izgleda ljepse, ali je ostala bez duse.

Danas je svima koji imaju koju godinu manje od mene, i koju su preskocili cak i te uspjehe kosarke u gradu, prva asocijacija za Slobodu kafic na Sonom trgu. Jos malo pa nece ni znati zasto se tako zove. A mozda mu i promjene ime, mozda za koju godinu to bude Cafe Bar Panonica....


I za kraj ovaj divni tekst koji procita na dnevniavaz.ba
"Nije Sloboda ispala iz lige zato što je Leotar pobijedio na svom travnjaku i tako spasio svoju "glavu", niti je Sloboda ispala zato što je Željo izgubio na gostovanju na kojem je pobijedio samo jednom u posljednjih deset utakmica.

Nije Sloboda ispala iz lige zato što je GOŠK pobijedio u Vrapčićima i tako spasio svoju "glavu", niti je Sloboda ispala zato što je Velež izgubio na stadionu, na kojem je ovog proljeća dobio samo dvije utakmice.

Nije Sloboda ispala iz lige zato što je Rudar iz Prijedora na svom terenu dobio Zrinjskog, ekipu koja je ovog proljeća u gostima dobila samo jednu utakmicu, niti je Sloboda ispala zato što je Zrinjski ove sezone izgubio tek jednu od osam odigranih utakmica protiv Slobodinih konkurenata za opstanak (Slavija, GOŠK, Rudar, Leotar).

Sloboda nije uspjela izgubiti jedan razlike na gostovanju kod direktnog konkurenta za opstanak u Premijer ligi BiH, Slavije.

Nije Sloboda ispala iz lige... Sloboda je samu sebe izbacila iz lige."

Sutra je 25.maj, dan kad je Tuzli oduzeta mladost, jucer je Tuzli definitivno oduzet spot... Dajte jos nesto i danas pa da sastavimo ta tri dana zalosti s' razlogom!! 

Iz vremena kad' nije bilo tesko naci lijepu pjesmu...

Telefon ne zvoni. Mora da si ti.

Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.